クロアチア人の夫と出会って15年以上が経ちました
平和な日本に育ったことに嫌悪感さえ抱く衝撃を受けたのは
初めてクロアチアを訪れた2005年の冬

当時、田舎の森の入り口にはドクロマークのテープが張られ
とてつもなく重いものを感じた滞在でした

平和ってなんだろう

帰省のたびに見るもの聞くもの触れるものが積み重なり
素敵で明るいクロアチアを伝えたいと願うようになっていました

何気ない毎日にふと感じるクロアチアがヒントに
日本人の私が心うごかされる魅力的なものにたくさん出会いました
幸せなひとときを感じてもらえたならどんなに素晴らしいだろう

──クロアチアと日本をデザインでつなぎたい

そんなささやかな想いを形にすべく
2017年croačica（クロアチカ）が誕生しました

クロアチアの未来にそっと寄り添えるように
丁寧になぞるように伝えていくcroačicaでありたい
クロアチアを知らなくても旅したことがなくても楽しめる世界を
心を込めてお届けしたいと思っています

ひとかけらの願いがひとりでも多くの方に伝わるのならば
わたしが人生をかけてできることの“たったひとつ”
小さくても大きな想いが明日にそして、未来に届きますように

ご一緒に寄り添っていただけますと嬉しいです

It has been more than 15 years since I met my Croatian husband in the spring of 2005 and later in the winter of the same year, I visited Croatia for the first time.
I was shocked with realization how life can be very different from life I knew. Until that point in time I only knew how life was peaceful and easy in my country- Japan. I was spoiled.

First time visiting Croatia, I saw symbol of skull and crossbones on yellow tape which was placed at the entrance of the rural forest. At first, I did not understand sinister meaning of it. First visit to Croatia was romantic, curious, joyful and in same time very heavy and sad.

What is peace?
For me word “peace” was something I took for granted, it was always there, but here in Croatia I was learning new meaning of peace.
Coming to Croatia I had strong sensation that underneath of war, destruction, suffering, exist another world, brighter, happier. And I was right.
I came across a lot of fascinating things that made me feel like a new person. Not knowingly, I embarked on voyage of my personal growth.

Every time I visited my new home, Croatia, what I could see, what I could hear, and what I could touch become some eclectic, my own “treasure box”, which I wanted to open and show to everyone, to share my “collections”.
I felt strong desire to show different Croatia, different from news coverage, nice, bright and creative place.
Croatia I discovered, I wanted to share with you, so I created in 2017. my own “Croačica”, to give my own personal contribution.
──I wanted to connect Croatia and Japan through design.

Gently holding in my hand "my" Croatia, I want to help my "second" place of birth, my adopted country.
If my one wish can become true, I want to show you with all my heart a world that you can enjoy even if you don't know Croatia or have never visited.
I would be very grateful if you could accompany me on that trip. Thank you.

Prošlo je više od 15 godina otkako sam upoznala svog supruga- Hrvata u proljeće 2005. godine, a kasnije u zimu iste godine, prvi put sam posjetila Hrvatsku. Bila sam neugodno iznenađena spoznajom kako život može biti vrlo različit od života koji sam poznavala.Do tog trenutka znala sam samo kako je život bio miran i lak u mojoj zemlji ? Japanu. Bila sam razmažena.

Prvi put u Hrvatskoj, vidjela sam simbol lubanje i ukrštenih kostiju na žutoj traci koja je bila postavljena na ulazu u ruralnu šumu. Isprva nisam razumjela zlokobno značenje toga.
Prvi posjet Hrvatskoj bio je romantičan, znatiželjan, radostan, a u isto vrijeme vrlo težak i tužan.

Što je mir?
Za mene je riječ “mir” bila nešto što sam uzimala zdravo za gotovo, uvijek je bila tu, ali ovdje u Hrvatskoj učila sam novo značenje mira.
Dolaskom u Hrvatsku imala sam snažan osjećaj da unatoč ratu, razaranju, patnji postoji još jedan, drugačiji svijet, svjetliji, sretniji. I bila sam u pravu.
Naišla sam na puno fascinantnih stvari zbog kojih sam se osjećala kao nova osoba. Ne znajući krenula sam na putovanje svog osobnog sazrijevanja.

Svaki put kad bih posjetila svoj novi dom, Hrvatsku, ono što sam mogla vidjeti, što sam mogla čuti i što sam mogla dotaknuti postalo je neka eklektika, moja vlastita “škrinja s blagom”, koju sam htjela otvoriti i pokazati svima, podijeliti svoje “ blago”.
Osjećala sam snažnu želju da pokažem drugačiju Hrvatsku, drugačiju od ratnih vijesti, jedno lijepo, svijetlo i kreativno mjesto. Tu Hrvatsku sam željela podijeliti s vama te sam 2017. stvorila svoju “Croačicu”, da dam svoj osobni doprinos.
──Željela sam dizajnom spojiti Hrvatsku i Japan.

Nježno držeći na dlanu “svoju” Hrvatsku, želim pomoći svom “drugom” mjestu rođenja, zemlju koju sam posvojila.
Ako se moja jedna želja može ostvariti, želim vam svim srcem pokazati svijet u kojem možete uživati čak i ako ne poznajete Hrvatsku ili je nikad niste posjetili.
Bila bih vam jako zahvalan ako biste me slijedili na tom putovanju. Hvala vam.